Buda

Buda na jednome mjestu kaže da nije bitno samo koliko je čovjek u životu volio ni koliko je ispunjeno živio nego i s koliko je dostojanstva puštao ono što nije bilo njemu namijenjeno. I znao je o čemu govori. Borba s egom jedna je od najtežih i najneizvjesnijih uopće. Prestati zadržavati koga silom, dati komu slobodu, dopustiti mu da radi što želi – pa i da ode – znači ne stavljati sebe na prvo mjesto, voditi računa o potrebama drugih, kontrolirati vlastite sebične nagone… Riječju – gubiti sa stilom. U svijetu punom loših gubitnika, u svijetu gdje se “ja” i “moje” potvrđuje pištoljem umjesto iskrenim osjećajima, onaj koji s vjerom u sebe i bolje sutra s osmijehom prihvaća poraz postaje kralj, čovjek nazbilj, pobjednik.

Otprije mi tekstovi…

… nije da još pišem. No to ne znači da ću ih sustavno objavljivati. Ne pišem već dugo pa ne znam kakva će im sudbina biti. Možda će čamiti na mom hard-disku, a možda ih lansiram u eter. Moderni virtualni svijet nije mi nepoznanica, od 2004. dva sam bloga godinama vodio. Pa onda i prestao.

Kako god bilo, čitamo se.