11.

– Ljudi poput vas obično ne dolaze k nama, kako to da ste se baš nas sjetili? – pitala me logopetkinja jutros u SUVAG-u.
– Hah, vi ste meni prva asocijacija na probleme s izgovorom glasova, uopće se nisam htio zamarati zivkanjem bolnica i domova zdravlja – odgovorih joj. Ali bila je u pravu: devedeset posto njihovih pacijenata čine djeca oštećena sluha i, posljedično, smanjene sposobnosti govora te klinci s teškoćama u razvoju govora i govornim poremećajima različita uzroka. Nema ondje operiranih od karcinoma. Nema ni odraslih, kad smo već kod toga. Stršili smo zato supruga i ja među posjetiteljima Poliklinike. No pregledala me, pozorno i temeljito. Zanimao ju je i zahvat, takvo što dosad nije vidjela, pa sam joj objasnio cijelu proceduru presađivanja tkiva i rekonstrukcije jezika nahvalivši usput ekipu iz Klinike za tumore. Nadam se da zbog toga nisu previše štucali.
Uglavnom, dobio sam vježbe i upute za osnaživanje mišića, a posebno me obradovala napomena da moram više lizati. Dobro, žena je mislila na štapiće i kockice leda, to bi mi trebalo razviti sinapse. Ja nisam. Rekoh na početku, nekonvencionalno razmišljam. Moja će rehabilitacija biti gušt, a ne tlaka.

error: Alert: Content is protected !!