– Režanj vam je prekrasan, jedan od najljepših što sam ih u životu vidio! – uskliknuo je zadivljeno dr. Tomičević kad sam mu došao na pregled. Istini za volju, draže bi mi bilo da je pohvalio moj vrckav um, smisao za humor ili čelične mišiće, no što je, tu je. Presadak koji su mi sa zapešća stavili umjesto odrezanog dijela jezika također je dobar.
Nisam k njemu svratio na kontrolu – ugrizao sam se i odvalio komadić. Nije me boljelo, nemam osjeta u većem dijelu usta, ali krvarilo je ko blesavo.
– Zarast će vam to, ne brinite se. Ljudsko je tijelo savršen stroj, svemu se prilagodi – dodao je. Pa naglo prestao pisati nalaz: – Joj što volim kad vi meni dođete zato što ste se ugrizli za jezik, a ne zbog metastaza! – baš je danas raspoložen bio. Pa sam, eto, raspoložen i ja. Živjeli!