Euforija je dobra, ali treba biti racionalan, čeka me još devet kontrolnih točaka. Gleda se pet godina, to je minimum da proglase kako je bolest u remisiji. Kod karcinomâ usta loša je stvar što se vole vratiti, čine to u iznimno visokom postotku. To je zbog sline, tako su mi objasnili, koja širi zloćudne stanice i uklanja prirodne barijere. Zato i šalju pacijente na zračenje – spale im žlijezde slinovnice da smanje rizik. A ja sam radioterapiju, sjećate se, odbio. Bolje zlo koje se može dogoditi od zla koje će se sigurno dogoditi. A zračenje tako osjetljivog područja neupitno jest zlo. Pod linearni ću akcelerator leći tek kad mi ništa drugo ne preostane. Dotad, uzdat ću se u se i u svoje kljuse. Pazit ću što jedem, neću piti ni pušiti. I smatrat ću se zdravim, ponajprije. Ionako je sve u glavi. A moja je oduvijek posebna.
Svima vama hvala što me bodrite i podržavate. Puno čovjeku znači kada nije sam. I kad s nekim može podijeliti misli. Ovako zapisane, sustavnije su i trajnije. Zato ih i bilježim. Tko zna, možda knjigu jednom objavim. Ne bi to loše bilo, knjige sam od malih nogu volio.