Moj Stratocaster

Glazboteka blogČinjenica da sam mnoge blagdane zbog raznih okolnosti proveo sam, svirajući uz Karlovačko, podsjetila me da vam nisam ispričao priču o svojoj gitari. To je vrlo osobit Stratocaster do kojega sam došao na još osobitiji način. Prije nekoliko godina u stan mi je banuo susjed i uzbuđeno izvalio: “Imam vrhunsku gitaru za tebe!”

“Kakvu gitaru?” upitah prilično nezainteresirano. Dobro sam ga poznavao. “Jel’ znaš Mireka? Onog specijalca što utjeruje dugove? Hajde sa mnom, moram se naći s njim, pa ću ti pokazati…” I tako, sjednemo mi u auto i odemo do birca na Savici. Dočekala nas je gromada od čovjeka, brat-bratu teška 120 kilograma i visoka najmanje dva metra. Alfa-mužjak, smrzneš se čim ga vidiš. I izvadi on gitaru iz prtljažnika, bez kovčega, umotanu u nekakvu prljavu tkaninu. Naježio sam se čim sam je uhvatio u ruke, već od težine. Tko je ikad objesio rasnu gitaru oko vrata, izrađenu prije sedamdesete, zna o čemu govorim. To je masa, pravo puno drvo. Jaja od toga otpadaju. Nije to današnja plastika ili koji već klinac.

“Koliko tražiš za nju?” rekoh Mireku kad sam je pregledao, pazeći da mi glas ne zadrhti. “Šest tisuća”, odgovori on. “Šest tisuća?! Jesi li normalan, čovječe? Za staru gitaru, u pitajboga kakvom stanju? Tko zna rade li joj uopće pick-upi… Dat ću ti tri, ali tek kad je uštekam”, pilio sam naopako, bez obzira na rizik da ostanem bez lude glave.

Prije nego što nastavim, moram istaknuti nekoliko pojedinosti. Vidite, ima trikova koje ne mogu kopirati oni što falsificiraju i oponašaju Fenderove gitare. Neću ih opisivati, bitno je samo reći da je gitara bila originalna, po serijskom broju iz 1969. godine. Znate li koliko često možete naći takvu stvarčicu na tržištu? Otprilike jednako kao u gradu tridesetogodišnju djevicu.

Uglavnom, Mirek je zaključio: “Vidjet ću još, imam kupca koji nudi više”, ali dao mi je gitaru na nekoliko sati, da je iskušam. Bilo mu je zapravo svejedno, tko zna kome ju je uzeo. Odmah sam zapalio kod frenda profesionalca, da vidim kako izgleda na Marshallu i Fenderu… Ako sam i imao nekih dvojbi, on me je potpuno razuvjerio. Pao je na dupe čim ju je vidio. Čak je otišao na Net, provjeriti brojeve iako je smatrao da je to posve nepotrebno. Čuo je prije toga kako zvuči. Bio je to čisti mrak. Ne znam kako da vam objasnim, ona sama svira. Mekana je, vrat joj je savršen, a tijelo poput ženskog. Čak je tako i oblikovana, kao nježna djevojačka leđa. Milina jedna! Sviđala mi se i vizualno iako nije bila crveno-bijela nego u boji drveta, s crnom pločom. I sve što je trebala bile su nove žice, ništa drugo.

Odlučih da se neću igrati, dat ću bilderu koliko traži, bila bi šteta propustiti takvo što zbog škrtosti. Nazvao sam ga da vidim kako ćemo dalje. Rekao je da je onaj tip otpao jer mu je bilo previše pet. “OK, dat ću ti četiri, za te novce mogu kupiti novog Fendera”, kazao sam na posljetku. Ne takvog, naravno, no tu sam mu sitnicu mudro prešutio. Pristao je, i tako sam napravio jedan od boljih poteza u životu. No najljepše je od svega bilo što mi je sutradan poznanik koji za velike pare dila instrumente razvikanim zagrebačkim glazbenicima na ruke nudio šesnaest tisuća kuna jer ju je našao u katalogu kao posebnu seriju, model s potpisom! Nisam je htio prodati, ni slučajno. Došla mi je kao dar s neba, i tako se prema njoj i ponašam.

A bogme, i komadi padaju na gitariste. Ustvari, nije bitan instrument, ovlaže se čim skuže umjetnika u vama. Srećom, rano sam to spoznao. Što mislite, zašto sviram harmoniku, tamburu, saksofon, gitaru…? Zašto pušem u didžiridu iako pojma nemam o cirkularnom disanju? Sve je to zbog žena, dragi moji. One pokreću svijet. Iako – ako hoćete zbariti curicu na tulumu osjećajnom izvedbom hita Krivo je more ili čime sličnim, odmah vam moram otkriti – to vam ondje neće uspjeti. Sviranje je usamljenički posao. Drugi loču, odvode djevojke – a vi ih zabavljate. Dok dođete na red, svi su mortus pijani. I kako onda do nje? Pa lako, pozovite je k sebi i organizirajte koncert nasamo. Kad vidi vaše spretne, gipke prstiće, bit će sigurna da su vam i ostali dijelovi takvi.

Odoh sada, malo ću je pomaziti. Jer ima dušu, i umire kad je ne sviram. K tome, treba mi treninga. Spomenuh već, svu silu praznika dočekao sam sâm.

I da, nemojte ništa reći Mireku. Dozna li za ovo, loše ću se provesti.

error: Alert: Content is protected !!