Iz moje je perspektive štošta iznesenog na raznim mjestima pogrešno, od teze “nije to naš rat”, koja se nije isplatila nikome, od Chamberlaina 1938. do Izetbegovića 1991. godine, do tvrdnje da Zelenski treba pristati na Putinove uvjete i tako praktički potpisati kapitulaciju sa tri “SAO Krajine” na ukrajinskom teritoriju. Prvo i osnovno, nitko ne kaže da Hrvatska treba slati vojsku. Nitko ne kaže ni da Hrvatska treba slati oružje, ionako ga nema bogznakoliko. Ali pomoći može, na razne načine. U hrani i lijekovima, u tehnici, u novcu, da ne nabrajam. Pomoći i treba, bilo politički bilo medijski, jer smo i sami prije 30 godina bili u sličnoj situaciji, ostavljeni na milost i nemilost. Suzdržanost ide na ruku samo napadaču, nikako ne odgovara žrtvi, a ljudski je zaštititi žrtvu. Džaba nam sva civiliziranost kojom se dičimo ako nismo u stanju djelovati moralno i čovječno. Tada smo na istoj razini kao one nakaze koje granatiraju i bombardiraju gradove. Šutke dopuštati zlo, ne činiti ništa da se ono spriječi eda bi se održao nekakav privid normalnog života i luksuza nije ništa drugo nego životarenje. Što ćemo reći kad nama zatreba pomoć, da nam svi priskoče bez obzira na rizik? E pa ne ide to tako, dobri odnosi i dobri principi grade se desetljećima. A ljudi pamte. I narodi pamte.
Drugo, inzistirati na nepravednome miru nije ništa drugo doli planirati novo krvoproliće. Stoput nas je tomu povijest naučila. Dva smo svjetska rata zbog toga pregrmjeli. Ukrajinci su zgaženi, obeshrabreni, zemlja im je razrušena i raskomadana – i sad bi trebali priznati “status quo”? Kako? Čemu? Što su im Rusi dali? Ponizili su ih do krajnjih granica, a to se neprijatelju ne radi ako očekuješ da ćeš danas-sutra s njim graditi suživot. Kakav suživot, zaboga, Ukrajinci će čekati da im zabiju nož u leđa. Dat će im isto onoliko šanse koliko su i oni njima dali. A “mirotvorci” će se čudom čuditi kako se to moglo dogoditi.
Ne, u ovom slučaju Ukrajincima treba omogućiti barem častan izlaz. Neke ustupke moraju dobiti, ponajprije onaj da sami kroje svoju sudbinu, sa saveznicima koje sami izaberu. Neka si Putin jebe mater, ničija nije do zore gorjela.
I treće, treba iskoristiti trenutak. Nema više Trumpa da ukine Obamine sankcije uvedene Rusima 2014. godine. Ako slobodoljubiv i pravdoljubiv svijet želi srediti geopolitičku situaciju, poslati poruku Putinu i svim sličnim nadobudnim kurčićima – sad je čas.