20.

Granične situacije, u koje spadaju patnja, smrt, borba i krivnja, trenuci su u kojima se samoostvaruje egzistencija, veli otprilike Jaspers. Tada čovjek uranja u metafiziku i filozofski počinje promatrati svijet oko sebe i vlastiti život.

Patnja, smrt, borba, krivnja… Toga je u mene napretek. Prve tri stvari ne moram objašnjavati, jasne su svima koji me čitaju, ali posljednja zaslužuje rečenicu-dvije. Najprije, ne zamjeram si zbog pušenja i ponekoga pivca s društvom; na trećem katu Klinike za tumore, gdje se nalaze djeca, vidio sam bezbroj primjera tzv. zdravoga života i pravilnog odnosa prema tijelu. Nije to tô, ti klinci doista ništa nisu skrivili – a bolesni su i dani im prolaze u mukama. Pritom uopće ne relativiziram činjenicu da su cigarete štetne nego ističem druge faktore: genetiku, zatrovanu hranu i okolinu, prekomjerno izlaganje suncu… Nemojte odmah zaključiti da vas opravdavam pa brže-bolje zapaliti jednu. Ovo nije post o tome, ovo je post o oholosti. Jer bahat sam bio, neizrecivo. Nisam, kao, imao vremena otići liječniku da mi pregleda ranu koja mjesecima nije zacjeljivala. Samo je rasla i sve više boljela. Zaputio sam se na Stomatološki fakultet tek kad sam počeo pljuvati krv. Zato krivim sebe, a ne primjerice zubarku koja me ozlijedila. Jest da mi nije izrijekom rekla: “To vam se može pretvoriti u karcinom” kako bi me prenula i požurila – takvo što vjerojatno nije ni znala – ali pisala mi je uputnice i govorila da odem tamo “prije nego što se stanje zakomplicira”. Doslovce tako.

Jest, bio sam do trepavica u poslu. Ali jesam imao vremena za kupovanje raznih vodica – pokazalo se poslije, zbog alkohola u sastavu krajnje opasnih. Tobože sam se sâm liječio ispirući njima usta desetak puta dnevno, a ustvari sam sustavno uništavao sluznicu – i sve izglede za oporavak. Glup sam i nemaran bio. Napisao sam već, zdravlje je najpodcjenjenija moneta koju trošimo – sve dok ne najebemo. Onda postane iznimno dragocjeno. Zbog tog sam podcjenjivanja tu gdje jesam, takav kakav jesam. I ne treba me žaliti, nimalo. Kriv sam, po svim točkama. I oprati se mogu jedino ako naučim štogod. Prije nego što opet bude prekasno.