Do sedamdesetih godina prošloga stoljeća vodeći svjetski stručnjak za majansko pismo bio je Britanac J. Eric S. Thompson. I upravo zato nisu ga mogli dešifrirati. Thompson je vjerovao da je pismo alfabetsko, onakvo kakva je većina današnjih pisama, tj. da svaki glas ima svoj znak. Budući da je bio autoritet, nitko mu nije proturječio. Budući da je bio autoritet, oštro je napadao svakoga tko je drukčije govorio. A u tome ga je slijedila čitava njegova uskoumna bulumenta poslušnika.
I sada dolazimo do junaka naše priče, genijalnog (i pomalo ekscentričnog) Rusa koji nikad nije posjetio Latinsku Ameriku, nikad nije vidio majanske natpise, piramide i gradove – ali znao je logično misliti. Jurij Valentinovič Knorozov pretpostavio je da je pismo slogovno, barem dijelom. To je karakteristika egipatskoga, sumerskoga, hetitskoga, kretskoga, kineskoga, japanskoga… pisma, pa zašto onda ne i majanskoga i aztečkoga? Doista, zašto ne?
O svom je otkriću počeo pisati radove i knjige. Nitko ga nije slušao, na Zapadu Thompson se pobrinuo za to. Rugali su mu se i ismijavali ga. Spomenuh da je Knorozov bio čudak, ta činjenica nije mu pomagala. Kao suautoricu svih tekstova uredno je potpisivao svoju lijepu sijamsku micu-macu Asju. Gledao ju je kako doziva mačiće – pa počeo razmišljati o signalima. To je bio glavni razlog, zato ju je smatrao jednako zaslužnom. Urednici su njezino ime brisali, što ga je izluđivalo. Pa je odlučio fotografirati se s njom. Ako je stavi na korice, računao je, neće je moći ukloniti. No i tu su snimku izrezivali i obrađivali tako da se ona ne vidi. Priznanje za svoj rad dobila je tek poslije, nakon što je Thompson umro i nakon što su američki lingvisti počeli slijediti metode tobože ludoga Rusa. Dešifrirali su pismo, a Knorozovu su širom svijeta davali visoka odličja i dizali spomenike – ovaj put s micom-macom u naručju. Možete to provjeriti, naći ćete je makar posrijedi bile skulpture u gotovo apstraktnome, majanskome stilu.