Ljubav

Jednu od najljepših manifestacija ljubavi doživio sam 2018. u Klinici za tumore, prije gotovo pet godina. Cimer je stigao s oralnim karcinomom u trećem stadiju, baš kao i ja. Meni su odrezali pola jezika, njemu su cijelu vilicu izvadili. I zamijenili je titanijskom. Glava mu je bila otečena i golema, izgledao je kao bundeva. Trajalo je to danima. Kao i svi na Kirurgiji glave i vrata, hranio se i disao na cijevi. I trpio užasnu bol, usta i lice načičkani su živcima. Tramali su tu jedina pomoć, ali nisu dovoljna pomoć. Postoji granica do koje čak i svemoćni opijati idu.

Trebale su mu stići supruga i kćerka pa je na papirić sestri napisao da ga obrije. Želio se skockati za njih, koliko-toliko normalno izgledati, dati im do znanja da je sve u redu, da je opet onaj stari. Meni je to savršeno razumljivo, nagledao sam se užasa i straha u očima onih koji bi mi dolazili. Ništa na tom odjelu nije bilo normalno, izgledali smo kao likovi iz Jame. Opsežna disekcija vrata obavezna je, povade se svi limfni čvorovi na toj strani. Raskopaju vas tako da izgledate kao Borg, puni kanila i cjevčica.

Veli njemu sestra: “Boljet će vas to. Bit ću nježna, ali ipak moram malo pritisnuti.” Samo je odmahnuo rukom. Britva je posrijedi, nije to bogznakakav pritisak – ako doista pritisne, porezat će ga. Mene je dvaput obrijala, bila je brza i vješta, ali mene je boljelo unutra, zaštićeno kostima i zubima. Kod njega je bilo “otvoreno”, osjetljivo na dodir.

I doista je boljelo. Čitavo je vrijeme stenjao, suze su mu se slijevale niz lice. Onako nekontrolirano jer zapravo nije plakao. Čvrsto se uhvatio za krevet, mumljao od muke, a ona je svako malo pitala treba li stati. Nije dao. Nudio sam mu svoje tablete, toliko je ružno izgledalo. A proklet sam kad je riječ o mojim tabletama, stalno sam žicao sestre da mi daju još kako bih imao tramala “za svaki slučaj”.

Na posljetku ga je uspjela obrijati. Dugo je trajalo, trostruko dulje nego kod mene. Mrcvario se 45 minuta, najmanje. No sjao je od sreće kad su došle njegove “cure”, bio je lijep i ulickan. I one su rekle da dobro izgleda. Dakako da ni on ni ja nismo zucnuli o svemu što se događalo prije.

Kćerki sam na odlasku kazao da joj je tata faca. Nasmiješila se i kimnula glavom.

error: Alert: Content is protected !!