Volodimir Zelenski prometnuo se u lidera kakvog bi poželjela svaka nacija. Govori iskreno, ne glumi i ne skriva slabosti, a unatoč tomu što zna da ima metu na čelu, hrabro je ostao u Ukrajini bodreći sunarodnjake i riječima i djelima. Potonje je možda najvažnije s obzirom na kaos koji je zavladao u vojsci i među građanima.
Pogriješio je što nije na vrijeme proglasio mobilizaciju, kasno je to činiti kad neprijatelj prijeđe granicu, ali iskupio se ostankom i primjerom kako se oduprijeti neusporedivo snažnijim Rusima. Svaka mu čast, zna razmišljati u kriznim trenucima i ne gubi glavu kad je teško, a to jesu odlike vođe. Potvrda je to i teze da okolnosti stvaraju velike ljude, nitko rođenjem nije predodređen da bude vođa. Teški trenuci iz nekih izvuku najbolje, a iz nekih najgore. Zelenski je dokazao da su ga svi neopravdano i nepravedno podcjenjivali nazivajući ga komičarom i glumcem, a ne predsjednikom. Nije imao nikakvog političkog iskustva, a ponio se kao prekaljeni ratni poglavica. To je doista rijetka osobina, ali sigurno nije jedini koji takvo što može. Čitava Ukrajina zapravo dokazuje da heroja ima mnogo više nego što se misli. Samo ih je trebalo potaknuti da to pokažu.